Piše: Martin Grgić, osnivač projekta Dišpet
Kad sam prvi put zapisao riječ “Dišpet” u naslov svog diplomskog rada na Fakultetu za sportski menadžment, nisam ni slutio da ću nekoliko godina kasnije tu istu riječ pretvoriti u nešto stvarno, u pokret koji će živjeti izvan papira. Ali eto — život ima svoj plan, a dišpet, kao i uvijek, napravi svoje.
Ja sam bivši profesionalni rukometaš. Sport mi je dao sve — disciplinu, upornost, karakter. Ali kad sam završio karijeru, počeo sam gledati svijet oko sebe drugim očima. Vidio sam djecu koja sve manje trče, sve više sjede. Roditelje koji su umorni, pritisnuti poslom, troškovima i tempom života. I shvatio sam da nam svima treba malo više dišpeta — onog unutarnjeg prkosa koji kaže ‘Neću odustat, mogu ja to!’ Tako je nastao projekt Dišpet.
Dišpet je projekt koji pokreće.
Projekt koji potiče zdravlje, igru i zajedništvo kroz besplatne sportske aktivnosti za djecu. Jer sport nije luksuz. Sport je potreba. A roditelji ionako već imaju previše briga i troškova — zato je Dišpet besplatan. Financiramo se kroz sponzorstva, donacije i partnerstva s tvrtkama i ljudima koji razumiju koliko je važno ulagati u djecu, u zdravlje, u Split, u zajednicu.
Zašto baš ime Dišpet?
Zato što je ta riječ srž našeg mentaliteta. Kad padneš — digneš se. Kad ti kažu da ne možeš — ti još jače zapneš. Kad sve stane — ti ideš dalje. To je dišpet. I to je ono što želim prenijeti na svako dite koje dođe na naš teren — ne samo kroz sport, nego kroz način razmišljanja. Što želim postići s Dišpetom?
Želim stvoriti pokret koji vraća djeci djetinjstvo, a odraslima vjeru u zajedništvo. Mjesto gdje se svi mogu pokrenuti, nasmijati, upoznati i osjetiti da su dio nečega što ima smisla. Jer Dišpet nije samo projekt. Dišpet je poruka. Da se može i kad je teško. Da se vrijedi boriti, makar iz dišpeta.
I zato – pokrenimo se.
Jer kad se jedan čovjek pokrene – to je korak. Kad se pokrenu stotine njih – to je promjena. A kad se pokrenemo svi – to je Dišpet.
